lucijin blg

19.05.2004., srijeda


Žifci
Ana je rješavala sve svoje ovozemne tegobe urlanjem. Nema mlijeka, ona dovati mačku, postavi je na stol i udri u prijekore. A mačka gleda, i razumije. Kasnije, kad je ova ljubi i mazi, spopadnuta grižnjom savjesti, mačka ne kuži. I misli si - jebote manijakinje s bipolarnim sindromom. Kad je nenaspavana, nazove službu za korisnike mobitela i krene s invektivama.
Jednom je dotična ušla u konflikt zbog premalih cipela, a povodom toga što ju je ostavio muž; naletjela je na prodavačicu kojoj se strašno dopalo to kako je ova urlala oko usporenosti njezinih blagajničkih ruku.
Ta je žena bila lezbijka i maštala je o snažnom ženskom zagrljaju. I tu je bila, na domak svome snu. Međutim, njezino urlanje pobudilo je pažnju poslovođe koji je ostao očaran visokim c i argumentima i pitanjima koja su graničila s graničnim; je li ta žena završila srednju školu, ima li trgovina sanitarne uvjete, zašto su im marže neujednačene i kad će više promijeniti pod u toj samoposluzi.
Prodavač je poželio imati vatru, uragan, poželio je imati neko uzbuđenje u svom sivom životu, ali je mogao biti samo monogaman jer nije bio ni zgodan ni zavodljiv ni pametan, a bio je dovoljno bogat da bude jadan jer nije malčice bogatiji. Ona najgora vrsta.
Žena je osjetila njegovu naklonost, osjetila se sexy u svojoj urlaoni i voljno se pokupila se s njime na piće urlajući i dalje iza ramena . Blagajnica je kao i uvijek spušila. Naplatila je crne kondome nekoj raskalašenoj pedesetogodišnjakinji na čijim zubima kao da je bilo sperme i dlačica i iz frižidera, koja joj je namignula. Čim se trgovina ispraznila, izvadila je iz frižidera petu Zvijezdinu salatu od tunjevine danas. Otvorila je plastičnu dozu utjehe, sažaljivo pomislila na svoje kile gledajući na teksturu masne salate, na koju je kapnula suza iz nosa.
Kad se vratio poslovođa vidio je obješen nos i odmah shvatio kako se ova bijedna žena pali na njega, pa se prpošno prošetao ispred nje i rekao joj - nismo mi jedno za drugo, moja Dragice.
Dragica se zacrvenjela jer je pomislila da je skužio da je lezba i da je htjela maknuti njegovu lovinu.
A poslovođi je bilo jako drago misliti da može zbarit više koka u istom danu. Konačno. Njegov osmijeh prodavačica je protumačila kao porugu, pa je istrčala u suzama, bojeći se za svoje radno mjesto i plaću od 1600 preko računa i 300 kn na ruke.
Žena koja urla kad joj nešto nije po volji izgubila je strast za urlanjem u vezi u kojoj je urlanje bilo posmatrano pasjim pogledom i s puno seksualnoga naboja; a poslovođi je prestalo biti zabavno imati ženu koja guguče kao golub i vratić izvija prema njemu kao jarunska labudica. Ostavljena i razočarana, razoružana i bijedna, žena koja je urlala oboljela je od kliničke depresije iz koje ju je izvadio liječnik koji se zaljubio u njezinu krhkost i delikatnost. Čim se oporavila, Ana je bila ona stara, a psihijatar je počeo sumnjati u svoju profesionalnu prosudbu. Ipak, ostali su u sretnom braku uz pomoć farmaceutske industrije. Bog je blagoslovio.


- 16:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #